
Tada ONA dolazi do izražaja. Njoj je potrebna, nephodna, NOĆ. Ona je Njoj SVE, BAŠ SVE! U svom skrovištu ONA stvara, kreira... U samoći, u tišini...
Samoća joj je neophodna. Ona je OSNOVNI elemenat u njenim kreacijama.
Jedino mogu reći: na tvojoj sam strani! Ništa više! A to je tako malo, beznačajno... (Nećeš čak ni znati da sam ti pružio podršku. Nećeš se prepoznati u ovom tekstu.)
I znam da sam niko i ništa prema njoj... Ništavan, ljuštura bez sadržaja... Ali ne osećam zavist.
A noć se polako primiče, sve je bliža... Noć u kojoj ja ne postojim dok ONA tek kreće, tek se budi...
Oko sebe grupiše stvari, predmete, koji su joj neophodni... Da joj budu pri ruci.
Ne bih mogao da podnesem njenu SAMOĆU! Zaista ne bih mogao. Ta samoća bi me UBILA, teško ranila...
Ali ONA je tako hrabra, tako neustrašiva...
I postoji. Nisam je izmislio, izmaštao... Ona je stvarna.
недеља, 02. август 2009.
a gde ja da lajkujem ;)
ОдговориИзбришиa gde ja da lajkujem ;)
ОдговориИзбриши