
Ponekad pomislim da sam izgubio vezu sa gradom u kom živim. Da je moja odvojenost od Grada isuviše duga i suštinska, i počinjem da ga zaboravljam. Njegov lavirint ulica za mene ponovo počinje da postaje tajna. I da neko drugi, a ne ja, u njemu živi onako intenzivno, punim plućima, kao što sam i ja to nekada činio. Da Grad nastavlja da živi i pored moje pasiviziranosti i odvojenosti od njega. I dobro znam da ja to samo ne umišljam već da je to istina.
Нема коментара:
Постави коментар