недеља, 25. јул 2010.

Jedem burek, ergo sum


U prethodnom zapisu  bavio sam se čitaocima na nivou: da li oni postoje ili ne postoje?!
Šta sam  o tome imao da kažem,  rekao sam,  a i neki blogeri su izneli svoje mišljenje. Krenimo od blogerke Solimirke.
Ona prvo citira Webmana ("Čitaoci ne postoje. Oni su odavno izmrli. Negde pred sam kraj XX veka"), da bi na kraju svog komentara zaključila:
"Mislim da ću ovo morati da pozajmim u nekom mom narednom postu."
Pa, onda - Adrian tj. Adrianov komentar o čitaocima, grafitima... Studenjaku... Bureku... preferansu...
"Jedan od najboljih grafita (krasio je stepeniste II bloka Studenjaka) koji sam procitao glasio je:
"Jedem burek, ergo sum".
Ne jedem burek, ali mislim, te takodje postojim. a uz to i čitam. mozes me nazvati i poslednijm Mohikancem, ali garantujem da postoji(m) bar jedan citalac, a garantujem i za jos jednog iako ga nisam video PET godina. Ako nadjem jos jednog to ce vec biti ozbiljna brojka, jer trojica vec mogu da bace preferans."
I na kraju, bloger  - Lazy Rider!
"Znas sta je tuzno, a vezano je za ovaj dijalog? Dosao sam do toga da ne kupujem vise knjige. Upoznajem pisce koji mi napisu posvetu i poklone mi svoju knjigu. ne mislim da je to tuzno zbog toga sto ti veliki ljudi meni poklone knjigu. Nego sto ih vise ne kupujem. Jedino cemu se radujem u svom tom krahu u meni, moje licne kulture obrazovanja, je sto ljudi i dalje pishu. Ja im se vaistinu klanjam."
Ipak, ZI WEbman, a ne LAZY RIDER je okončao ovu diskusiju sledećim komentarom:
"Ni ja više ne kupujem knjige. Stan mi je prepun knjiga... i meni prijatelji, kolege pisci, pošalju svoje knjige.
Te knjige, uglavnom, pročitam - nije da ih ne pročitam."

Нема коментара:

Постави коментар