Webman (je) mrav

Webman :::

- Gde si, Goste. Pozdrav! Šta još. Arjuna zna da ne volim da komentarišem njegove radove, ali... Eto, otišao je... Šta da se radi... Ipak, reći ću šta mi je na umu, a to je sledeće. "proljetni mravi" - ne znam da li je koraktno? proljetni mravi ne postoje kao posebna vrsta - u smislu zimski, letnji... itd... mislim da je neprecizno. Onda - "soba sadrži mene..." je malo rogobatno. U sobi se može biti prisutan i slično. I to mi deluje kao neprecizno. Eto.

Arjuna Stromentato ::
- Neprecizno. Da mi nisi toliko drag :) sad bih ti svašta rekao. Također, uzdržat ću se iz još dva razloga: od danas sam "neaktivan", i ne želim davati suviše materijala onima koji misle da želim braniti konkretno svoju pjesmu ili, uopće, svoj rad. Radi se o tome, webmane, da argument "neprecizno" u kritici poezije ima jednaku vrijednost kao onaj milanov "nemoguća konstrukcija", tj. - nikakvu. Ne radi se o mojoj pjesmi, dakle, već o razumijevanju književnosti. Da opravdam povijest, otvorit ću Miljkovića na bilo kojoj stranici, naslijepo uprijeti prstom- "Iskustvo oslobođeno pamćenja / opčini bilje nežnosti i smrt / okolo vremena, okolo kostura, / okolo današnjeg dana opraštanje.". Ako ti misliš da bi suvremena književnost morala biti drukčija, lijepo je što imaš svoju poetiku. Međutim, između takvog "trebalo bi" i stvarnog "jest", postoji nepremostivi jaz. Osim toga, momenti koje si naveo su zapravo - vrlo precizni. "Neprecizna" u negativnom smislu je eventualno pjesma kao cjelina, ako se čita površno. Vrste mrava. Ama nazvat ću ja mrava webman ako hoću :).

(Goca) :::

- kakav komentar. mrav webman!? hahahahaa...

Webman :::

Hej, momce - potrudio si se oko odgovora. Nije da nisi. Pa, u pravu si da mozes da napises sta hoces. Ali takve pesme u kojima ima svega i svacega i koje su zaumne (ili sta vec) - drugacije su komponovane. Ovo pozivanje na Miljkovica bas i ne ide - nije sve sto je on napisao genijalno. i ovo je (za sada) sve. do tvog sledeceg odgovora/neodgovora. You decide.

Arjuna_stromentato :::

- Zamka za webmana. Oko takvih odgovora trud nije potreban. Ako sam tvoj pojam "pesme u kojima ima svega i svačega i koje su zaumne (ili šta već)" dobro shvatio, ti govoriš o futurističkim pjesmama koje koriste ono što su ruski formalisti nazvali zaumnim jezikom. Daleko smo mi od futurizma i tih veselih Rusa, webmane. Skoro pa stotinu godina! Ako tebi "proljetni mravi" i "soba sadrži mene" smrde na futurizam, onda si vrlo osjetljiv. Ali upozoravam te, ako tako nastaviš, naći ćeš u istoj pjesmi još hrpetinu -izama. Koliko ćeš li se tek onda pitati o njenoj korektnosti. A što se Miljkovića tiče, nije citiran da bi se procjenjivalo njegov stih van konteksta, već zato da pokaže kako oznaka "neprecizno" u poeziji ne znači ništa. Ako moje sintagme (!) mogu biti neprecizne, što onda reći kad cijeli stihovi nisu precizni? Da ne valjaju? Da su nedopustivi? Ne znam baš. Misliš da u današnje vrijeme sva poezija mora biti pisana "govornim jezikom"? Siguran sam da neki upravo to i misle. Nije mi namjera da polemiziram i branim svoju poetiku, ali što ti misliš- zašto tako ne pišem? Svakako je daleko manje zahtjevno pisati poeziju ako čitavo pitanje jezika naprosto ignoriramo.
Još ako se riješimo kompletnog pitanja forme, onda smo na konju. Sve što nam je preostalo je da ili
a) smišljamo dosjetljive mikro-priče
ili
b) pustimo psa mašte s lanca pa kud završi (čitatelj ionako sam izvlači svoje),
ili
c) oboje, ali uz intimnu notu.
Tako to danas uglavnom izgleda, barem u Hrvatskoj. Ali nisu svi takvi, čemu je bundolo živi dokaz. Iza nas koji na takvo pisanje ne pristajemo, također stoji povijest književnosti, i teorije raznih epoha. Iza moje i iza tvoje poetike. Obojica pišemo DANAS, pa ne možeš reći da je izraz "proljetni mravi" nekorektan, ili da činjenica što ti nešto djeluje neprecizno, sama po sebi može imati nekakvo značenje u procjeni kvalitete nečije pjesme.
To bi bilo kao da ja tebi kažem - konstrukcija rečenice ti je krajnje plitka, kao u, recimo, pjesmama Bukowskog, i zato to nije korektno. Mislim da bi se svi složili oko toga, da tako uprošćeni sudovi nisu način na kakav se može pristupati književnosti. Trud je (i to velik) bio napisati pjesmu. Sastaviti nekoliko promišljenih rečenica nije teško, pa bih cijenio da i ti svoje odgovore jednako jasno artikuliraš, da ne moram pogađati tvoje misli. Ispričavam se na podužem komentaru, ali ova problematika, iako naizgled vrlo jednostavna, obiluje zanimljivim pitanjima iz teorije književnosti. Stavove o njima ne mogu sažeti više od ovoga.

(izvor ::: BUNDOLO)